ZAGREBAČKI ULTRAEKSTREMIST
10.09.2006., nedjelja
MALI DODATAK
|
Primijetit ćete stihove jedne meni vrlo drage pjesmice u boxu lijevo. Nagradni zadatak za vas je da napišete odakle je ova pjesmica. Tko prvi riješi zadatak, dobiva mailom nešto što je vezano uz ove stihove. Ako vam se traži po internetu, samo naprijed :-) |
SREĆE U NESREĆI
|
I ako mi nakon ovog posta još uvijek netko bude govorio da nisam ultraekstremist, zabrinut ću se nad sudbinom ljudi i životinja na ovome planetu. Dakle, krasno me je krenula ova subota. Spustim se autom u grad i na Britancu usred sredine Ilice prelazi pijana baba. Niti zebre niti žirafe, a ona piči prijeko u cik-cak. Naravno, pužvom brzinom. I još pomalo podriguje (čuo ja!). Ono, ljudi gledaju kako izmiče između tramvaja koji prolazi i traka za suprotni smjer. I kokoš se nađe ispred mene nekih desetak metara upravo kad sam ja trebao skrenuti u Kačićevu. Ne, nisam kočio već sam naprotiv uključio brisače i dao gas. Stao sam uz mrsko cviljenje kočnica i smrad spaljenih guma na nekih dvadesetak centimetara od nje i nalaktio se na trubu. Prvo je bila vidno šokirana, a potom je promrmljala nešto kao "Ebljebljebljebljaaaa...". Budući da taj jezik ne razumijem, čekao sam da se makne na drugu stranu i mirno prošao dalje. Jedan pješak mi je dobacio: "Kaj ju niste puknuli, kravu pijanu?", a ja njemu: "Bute vi mesto mene v zatvor par godina?". Nakon te prve epizode vozim se dalje po Savskoj i kočim pred žutim semaforom za lijevo na Slavonsku aveniju. Stao sam točno na crveno, a iza mene neki idiot u crvenom Golfu trubi k´o mutav i nešto se dere da zašto nisam prošao. Ja hladan k´o špricer. No međutim, klipan me zaobišao i paf ispred mene na zebru. Pogledam ja - krapinske tablice. Pračovjek, znao sam. Samo oni mogu dobiti vozačku dozvolu na tomboli neke subotnje vatrogasne zabave u Zagorju i biti tako bezobrazni. Ali gle, skužim ja da kod Vjesnika stoje žbiri i i čekaju žrtvu. Pračovjek ih očito nije vidio. U međuvremenu se upalio semafor za ravno i auti su krenuli. Iz suprotnog smjera nije bilo nikoga. Sinula mi je opasna psina. Krenem ja punim gasom polako na Krapinca i iz sve snage po trubi, a on po gasu i bris lijevo....točno na žbire, he he he. Naravno da su ga uredno zaustavili. Ja sam se mirno u rikverc vratio malo natrag i čekao zeleno, a kad se svjetlo upalilo, prošao sam pored Pračovjeka i žbira, lagano prikočio i pokazao srednji prst pa nastavio vožnju. Žbiri to naravno nisu vidjeli jer su bili okrenuti leđima i pregledavali vozačku dozvolu krapinskog peškića koji me gledao očima punim bijesa kako se polako udaljavam. Zgodno, ha? Evo za sve dobar recept za slatku osvetu :-) Vraćam se večeras kući malo iza ponoći, a u mojoj ulici nije bilo struje tako da je sve bilo u totalnom mraku. Duga svjetla i ajmo polako. Preplašena dugim svjetlima odnekud je istrčala mačka i ravno pred mene. Uspio sam još usporiti ali samo osjetio da sam preko nečega prešao. Stao sam sa strane i otišao pogledati je li mačka živa. Na moju sreću nigdje je nije bilo. Očito sam je jadnicu samo malo zviznuo pa je ošamućena uspjela zbrisati. Vjerujem da joj čak nije bilo ništa. Vratio sam se u auto i nastavio do kuće još polakše, nadajući se da neće još koja četveronožna budala izletjeti na cestu. Samo što sam se parkirao pred kućom i krenuo po stepenicama, stao sam na nešto u mraku i malo je falilo da se ne stropoštam dolje. Otišao sam do auta i uzeo bateriju. Osvijetlim stepenice, kad tamo - jež. Uplašen od šoka. Malo sam ga pregledao i skužio da je samo zbunjen i prestrašen od mojih XX kila koje su nezgodno sjele na njegova leđa. Malo sam čekao što će se dogoditi, a onda se jež odvažio i bris u dvorište. Rekoh, dobro - i ovaj je ostao živ. Ušao sam u stan i prvo u mraku stao svom mačku na rep. Upozorio me na to njegov gromoglasni "mijau". Valjda će od danas znati da se ne treba motati oko ulaznih vrata kada nema struje. Sad ovdje do mene sjedi i čita ovo što pišem jer je naime struja u međuvremenu došla pa se može normalno živjeti. Ni on ne može vjerovati kako mu je gazda proveo dan. Najbitnije od svega je da Zvijer iz prethodnog posta ovdje pod stolom uredno radi i sada će na blog poslati ovaj post. Završavam odmah.....da je ne ureknem..... |
05.09.2006., utorak
ZVIJER
 I sad se vi pitate kakav je to naslov prvog posta poslije godišnjeg. Pravi je, baš onakav kakav treba biti. Nakon gotovo 4 godine Dr. Frankenstein, to jest ja, vraća se u svoju monstruoznu ordinaciju da bi ponovno stvorio zvijer - takvu kakvu nikada nisam imao. Tehnologija je otišla daleko naprijed. Pojavili su se novi, vrlo brzi procesori i matične ploče koje već adresiraju do 16 GB radne memorije. O nečem takvom smo nekada mogli samo sanjati a danas je to realnost za sve one koji imaju dvoljno novaca......aha, sad se vi pitate imam li ja novaca. Pa recimo da sam preko ljetnih praznika bio vrijedan i sakupio nekoliko tisućaka kako bih zatvorio financijsku konstrukciju za stvaranje zvijeri. Ovaj puta ću se malo baviti i na estetiku. Zvijer će naime biti povremeno svijetleća i to najčešće u plavom i ljubičastom tonu neonske rasvjete. Dominirat će ploča od pleksiglasa kako bi svi mogli vidjeti unutrašnje organe zvijeri jer eto, ovaj puta želim da sve bude više-manje transparentno. Zvijer će moći prepoznati moj glas i shodno tome raditi ono što ja budem htio. Zvijer će biti toliko pametna da će moći popamtiti svu moju milu mi i dragu fonoteku u digitalnom obliku, sve fotografije i sve filmiće koje sam do sada digitalizirao. Zvijer će biti jedinstvena i zvat ću je jednostavno "Zvijer" jer ne znam kako bih je drugačije mogao nazvati.No dobro, ajmo sada u surovu realnost, dosta je pjesništva: SLAŽEM NOVI PC i konačno u njega namjeravam utući toliko love da bi se nekome moglo zavrtjeti u glavi. Godinama sam krpao ovu kantu što pod stolom veselo bruji i omogućava da pišem retke što ih upravo čitate ali sada je bil dosta. Kanta ide u prošlost a novi PC (Zvijer) dolazi na njegovo mjesto. Hoćete karakteristike? Evo, bez ikakvih tajni: Procesor: Amd Athlon64 FX-57, Socket 939 (sad svi: Vauuuuuuu!) Matična: DFI LANPARTY UT NF4 SLI-DR RAM: Apacer 4x2GB (sad svi: Isuseeeeee!) Grafička: MSI VGA PCIe ATI Radeon X1900XTX MSI, 512MB DDR3-256bit (sad svi: Ti si luuuuud!) Dodatna zvučna: Creative Labs X-FI Xtreme Music Kućište: Thermaltake big tower Tai-Chi (sad svi: Ideeeeeš!) Napajanje: TAGAN 700W Dual Engine (svi bez riječi) Hard diskovi: 3xSeagate 700GB, S-ATA 300 i jedan mali sistemski Seagate 250GB S-ATA II DVD-ROM: LG (sentimentalan sam pa sam ipak nešto ostavio iz kante :-) Floppy: Teac (i to je iz stare kante....žao mi ga je baciti :-) Pržilica: DVD±RW Plextor PX/760A/RTL 2MB (18x DVD±R) Tipkovnica (i miš): Logitech Cordless Desktop MX 5000, Laser, USB Slatki dodatak: frontpanel EUROCASE LCD SYS GUARD 4 Silver + 7in1 Card Reader i šećer na kraju Monitori: 2xEizo L768-K, 19" LCD, 1000:1 Pitanja? Ahaaa, cjenčica vas zanima? Ma sitnica, tričavih 35.000 kunića....otprilike....mmmda, dobio sam neki popust i rabat i tak nešto. Eto, kad ga sastavim, a to će biti kad poberem sve komponente koje mi trebaju i naravno kad proradi, pofotkat ću ga i radost podijeliti s vama, vjernim čitačima mojeg ekstremnog bloga. I onda kažu da nisam "ultraekstremist". Ma daaaaajteeeee :-) P.S.: dodao bih još par modnih detalja kao što su još 2-3 kvalitetna ventilatora i poneko svjetlašce ali mi je usfalilo nekih petstotinjak kunića. To sam dao onoj krmači iz prethodnog posta....dabogda joj se veš nikad ne osušio! |
14.08.2006., ponedjeljak
APARTMANI
 Ljudi moji, kakve se sve gadosti događaju ove godine na Jadranu glede iznajmljivanja soba i apartmana u privatnom smještaju. Ovo pišem kako bi potencijalni ljetovatelji bili upozoreni na jednu lokaciju koju treba izbjegavati u širokom luku. Kratko i jasno: NE IDITE U SELCE NA ADRESU ULICA SLAVKA JELIČIĆA 70 kod restorana Duda. Restoran je odličan, u to sam se uvjerio, ali restoran na svu sreću nema nikakve veze sa navedenom adresom na kojoj se nalazi nešto što njegovi vlasnici nazivaju - apartmanom. Odmah da kažem cijenu: 250 kn po danu. Za to se može dobiti (redom ulaska u "objekt") kuhinjica veličine 2*2 u kojoj se jedva krećeš, ormarić sa tanjurima i beštekom u kojem povremeno možeš pronaći pokojeg živog mrava (ostali su uglavnom mrtvi) i sudopera sa isključivo hladnom vodom za teže pranje posuđa. Štednjak je još kakav-takav ali pećnicu ne treba otvarati nipošto. Iz nje smrdi gore nego što je smrdjelo iz frižidera u Gavriloviću dok je Petrinja bila pod okupacijom. Dalje, terasica sa stolom, stolicama i suncobranom...dobro, to još nekako može proći. Onda soba....čovječe, blagi užas! Pod zmazan, tapete na zidovima masne od naslaga nikotina i dobro podrapane na nekim mjestima. Stari antikni namještaj, komoda iz 1940. koju su pod paljbom granata jedva spasili i čuvali negdje u Nedođiji da bi se konačno stvorila u selačkom apartmanu. Krevet iz istog razdoblja, bračni, prepiljen pilom na dvoje radi lakšeg razdvajanja ako se bračni druzi slučajno posvađaju za vrijeme godišnjeg odmora. Vrlo korisno nadasve. Madraci na krevetima? Uuuu, to je posebna priča. Ugodno prljavi, a kada legneš na krevet onda je tijelo u položaju "noge u zraku-guzica u lavoru-glava i ostatak tijela u zraku. Savršeno za dobiti kroničnu križobolju u samo jednoj noći. Da ne spominjem da su iz kreveta tijekom noći izlazile nekakve čudne male mušice koje su odlična razbibriga protiv spavanja i za vježbanje refleksa sistemom "pljas, jesam te". Ima i televizor, daaaa! Doduše, nisam ga se usudio uključiti jer bi možda količina i sastav prašine na njemu najvjerovatnije izazvali kratki spoj pa da ne pokvarim nešto bez potrebe. Pitali ste se zašto u kuhinji nisam spomenuo frižider? Pa evo, SAD ga spominjem jer se - naime - nalazi u sobi. U taj frižider sam pospremio samo uloške iz camping frižidera da se smrznu i iz njega nisam vadio ništa jer....da ne pričam kakav je frižider. Možda su unutra držali mrtve četnike ili svinje iz prethodnog posta, zaražene onom kugom od prije par tjedana. Tko zna. Osim toga, toliko je bučan da se jednostavno noću od njega ne može spavati, a vrata se praktično zatvaraju nogom jer drukčije jednostavno nije moguće. Kupaona....ehhhh....WC pun kamenca, lavabo sam nekako oprao da se bar mogu malo umiti, a u kadu na tuširanje ne bih ušao da mi netko ponudi ne znam kakve novce. Vešmašina? Isuseeeee, takvu "Kandicu" već davno nisam vidio. Lak otpada sa svih strana, hrđa posvuda, vrata škripe na dodir a unutra ne bih stavio ni dekicu od svog mačka da se opere, kamoli nešto drugo. I to je to. Mislim da sam relativno detaljno opisao "apartman" kojeg treba izbjegavati što je dalje moguće. Joooj, zaboravio sam ULAZ u objekt. Ovako, ide se po stepenicama gore do vrata koja ne možeš otvoriti ako ne zamoliš babu na terasi ispred vrata da se malo pomakne u stranu skupa sa stolcem jer - ja bih ušao. Ista priča je sa izlaskom iz objekta ali malo je lakše jer ako se vrata naglo otvore onda zviznu babu po leđima pa se ona brže makne. Baba inače cijelo vrijeme visi na toj terasi i ne: ona NIJE vlasnica tog apartmana. Kapario sam apartman za dva dana unaprijed a kada su se skupili svi elementi za paru iz ušiju (dakle madrac, mušice i motor od frižidera uz svesrdnu pomoć komaraca), upalio sam svjetlo, pokupio stvari, sjeo u auto u 0:20 sati i negdje oko 2:00 bio u Zagrebu. Vlasnicu apartmana nekoliko sam puta zvao na mobitel da joj kažem da sam joj ostavio ključeve u vratima i da mi vrati novce jer "to-to-to-to-i-to!!!" ali na njenu žalost mi se nije javila, čak ni na SMS. OK, mislim da ću, ako mi ne vrati nofce, postati jako grub i neugodan....vrlo brzo. |
01.08.2006., utorak
SVINJE ŠIRE KUGU
 Samo nekoliko kratkih natuknica za početak: - zakoni Europske unije propisuju da se ne smije po kućama klati svinje i prerađivati njihovo meso - zakoni Europske unije također propisuju da se po kućama ne smiju proizvoditi sir, vrnje i druge prerađevine mlijeka - građani Republike Hrvatske koji imaju svinje i rade sir i vrhnje (pa i oni koji nemaju i ne rade) vatreno se protiv toga bune jer je to hrvatska tradicija - Hrvatska bi uskoro trebala ući u Europsku uniju ......pa se netko dosjetio scenarija kako smiriti ljude i uvesti reda prema zakonima Europske unije kako bi u što skorije vrijeme bratija s Markova trga mogla hrabro skinuti gaće pred Europejcima uz poklič "Yes-yes-no-problem!" Svinje su očito zdrave, pažene i mažene od svojih vlasnika do prije nekoliko dana veselo živjele u svojim svinjcima. Aktivisti vlastodržaca jedne su noći posebnim sprejevima raspršivali po selima u Vukovarsko-Srijemskoj županiji nešto što nije opasno po ljude ali je opasno po svinje. I što? Svinje su počele ugibati. Kako se virus svinjske kuge brzo širi beđu životinjama, a upravo su idealni meteorološki uvjeti za njegovo razmnožavanje, uspjeh nije izostao. Stotine i stotine mrtvih ili eutanaziranih svinja završilo je u svježe iskopanim rakama da se virus, kao, ne bi dalje širio. No vid´vraga, eto ti svinjske kuge i u osječkom području. Kako li je samo tamo dospjela tako brzo? A nigdje ni daška vjetra. Tko zna kako će se sve ovo završiti i hoće li oštećeni stočari dobiti naknadu za "uginule" životinje. Kako sada stvari stoje, teško. Pratite ovaj blog, možda će biti nešto o tome. Što je slijedeće na redu? Krave? Pa naravno, treba suzbiti proizvodnju sireka i vrhnjeca. Ajmo se kladiti da će se za par mjeseci pojaviti nešto od čega će najednom početi ugibati upravo - krave. Jasno kao dan - svinje šire kugu. Prema tome, trebalo bi se baviti ne eutanazijom svinja (životinja) već krenuti u potragu za onim drugim svinjama koje rade noću. A takvima bih ja presudio isključivo frižiderom, ali ne onim iz prethodnog posta već pravom hladnjačom....da se polako smrzavaju do kraja. Ovo je ujedno i posljednji post prije kraće ljetne stanke. 15.08. možete očekivati novo javljanje ukoliko se ne budem bavio eutanazijom svinja....ako ih nađem :-) Ugodan odmor i kupanje svima koji također idu na more. |
27.07.2006., četvrtak
MAČAK
 Mačak je prefrigano, dosadno, lažljivo i općenito odvratno krzneno stvorenje. Eto, mačak moje "bolje polovice", kojeg sam btw nakon njenog useljenja k meni priznao za svojeg, meni radi takve nemoguće spačke kakve bi teško smislili i Ruben i Miriam iz prethodnog posta. Ujutro se oko 5,00 probudi krmak, dođe do mog kreveta, skoči gore i počne me njušiti. Normalno da me probudi i razbudi. Kad shvati da sam se ja dovoljno razbudio da sam u stanju napraviti mačje kotlete na žaru, zbriše s kreveta na terasu gdje se osjeća sigurnim jer od tamo kroz vrata opet može šmugnuti bilo gdje u stan. Onda negdje u prikrajku čeka da ja odem u frižider i izvučem van Kitekat te mu malo stavim na njegov tanjurić u hodniku. Kad to učinim, normalno je da se opet vratim u krevet jer zbilja - tko je vidio hodati po stanu u 5 ujutro. Ali evo ti opet mačka! S prednjim šapama hopsne na rub kreveta i dere mi se u uho! E tu ga ja preduhitrim (ponekad) i zviznem po njuški tako da odleti u dnevni boravak....jer naime ON ĆE MENI PROSVJEDOVATI ŠTO NE MOŽE JESTI KITEKAT JER MU JE HLADAN IZ FRIŽIDERA!!! Nek se izvoli strpiti da se hrana sama malo ugrije na tanjuriću. Obično se i strpi jer mu je njuška očito još uvijek dragocjena.Kad se konačno najede, e onda se ide čistiti i tu ja odspavam nekih pola sata - sat. Kad, evo ti njega opet oko 6 i MAUUUUUU pored kreveta da ga pustim van. Kako u polumamurnom stanju obje moje papuče redovito promaše cilj, mačji koncert se nastavlja tako dugo dok se ja opet ne dignem i ne pustim ga van. Naravno da nakon toga od spavanja više nema ništa jer - nema smisla. Onda je mir tamo negdje do 13-14 sati kada se bekrija vraća kući i sad bi on opet nešto jeo. A ulovio sam ga par puta kod susjeda kako njegovim mačićima krade hranu. Mrcina se onda nažderan vrati doma na desert. Odvratno! A moja bolja polovica mu već trči ususret sa friškom hranom. Kad i to pojede, onda slijedi ritual valjanja po tepihu iza kojeg obično ostaje snop dobro utisnutih dlaka koje tek usisavač na maksimalnih 1800 W može izvući iz pora tepiha. Ali eto, mačak se linja i ne bi on ni slučajno malo ostavio dlake negdje vani nego BAŠ NA TEPIHU! Onda bi on opet malo van, a ja to s guštom napravim uz vrlo kulturno otključavanje vrata i "Izvol´te mrš van" samo da mi se ne mota okolo i ne radi štetu. Da ne duljim, krmak se vrati nafiksan svime i svačime oko 10 navečer uz takve nemoguće zvukove koje ispuštaju vatrogasna kola u hitnoj intervenciji. Ja mu donesem tanjurić a on samo ponjuši i ode u radnu sobu gdje je jedan od njegova 4 ručnika za ležanje, strateški raspoređena po cijelom stanu. Dobro, rekoh, onda ništa. Maloprije je ležao tu kraj mene na ručniku i čistio se, zagonetno gledajući što ja to tipkam. Čak je došao i popeo se na stol ali sam ga odmah zbanđao natrag na ručnik. Strašno se uvrijedio jer je ispustio čak i jedan prijeteći "frrrr" ali čim je čuo korake moje bolje polovice, odmah se sjurio na pod i legao preko cijele dužine hodnika. Ona, normalno, zabrinuto: "Što je, mačak?", a on je kao teško umirući jedva procijedio jedan tužni i slabašni mijau. Ona odmah: "O, siroče moje, pa ti si gladan. Opet ti nije dao jesti, samo visi na blogu!" A meni - para na uši! I kako sada da joj objasnim da je to krzneno, lažljivo i prejedeno đubre samo htjelo skrenuti pozornost na sebe. 24. kolovoza je kod nas u ulici odvoz glomaznog otpada. Dobro ću razmisliti o tome hoće li mačak u vreći završiti na ulici. Nije ni prvi ni zadnji put da je netko nekome ponudio - mačka u vreći :-) |
26.07.2006., srijeda
ĆIFUTI
 Zbilja nemam ambicije gledati bilo što na TV-u a pogotovo ne informativne emisije raznih TV mučionica. Pri tome (naravno) izbjegavam HTV-ov Dnevnik koji mi se gadi zbog toga što su dva Srbina i jedan poSrbica do prije ljeta uređivali centralnu informativnu emisiju Hrvatske državne televizije. Radije gledam Novu i RTL, a kad i pogledam njihove Dnevnike, smuči mi se kad dođe na red vanjskopolitički blok. Ono, ne podnosim Musliće ni u kojem obliku, čak ni u obliku liganja koje skoro svakodnevno dolaze iz džamije, iz poduzeća Sunat d.d. (to su kao najkvalitetnije), ali se zgrozim na činjenicu da su dolje na bliskom istoku Židovi jedva čekali da naprave invaziju na zemlju Muslića, da potuku stotine civila i da naprave genocid koji po starom dobrom običaju - a sjetimo se hrvatske 1991. - svijet uredno odobrava jer se ne miješa ili ako se već miješa, miješa se puževom brzinom. I tada pomislim da Hićo i društvo četrdesetih godina prošloga stoljeća nisu odradili posao kako treba jer da jesu, do svega ovoga danas ne bi došlo jer Musliće ne bi imao tko napadati. Pa sam onda dalje razmišljao kako je taj narod ćifutski čudan. Odmah mi na pamet padne vic o starom Židovu kojem oko samrtne postelje stoje svi članovi njegove obitelji i u tuzi čekaju da umre. Kada on shvati da su svi uz njega, izdere se na cijelu obitelj uz pitanje da ako su svi uz njega - TKO JE OSTAO U DUĆANU!?! Onda mi dalje na pamet padne židovska priča djeci za laku noć. Ide otprilike ovako: dječak Ruben i djevojčica Miriam dobili su od svojih roditelja na poklon sladoled uz opasku da ga što pametnije iskoriste. I dječak i djevojčica odmah su svoje sladolede stavili u frižider razmišljajući što bi to korisno mogli učiniti s njima. Otiđoše po savjet rabinu Isaku koji ih pametno savjetova da sladolede odnesu trgovcu Šajloku koji za njih dobro plaća. Ruben i Miriam poslušaju rabina i sladolede odnesu Šajloku koji ih nakon pametnog cjenkanja s djecom odmah otkupi po dvostrukoj cijeni jer je znao da će ih uz granicu gdje je najtoplije zbog silnih eksplodiranih granata, novinarima CNN-a prodati po četverostruko većoj cijeni. Ruben i Miriam sretni odoše u trgovinu i za novac koji su dobili od Šajloka kupe SVAKI PO DVA SLADOLEDA.....i odmah ih sva četiri odnesu kući u frižider sretni zbog unosno obavljenog posla. KOJI KRETENI!!!!!! Možda vam je sada jasno zbog čega se Hićo svojevremeno okomio baš na Židove. Znao je kakvi su i znao je kakvo sranje mogu napraviti, pogotovo uz pomoć Amera koji ih podržavaju jer hrpa zlata i dolara deponiranih u Fort Knox-u potječu baš od Rubena, Miriam, Šajloka, Isaka i njima sličnih. I oni se još bune i vrijeđa ih kada moj frend s posla ustanovi da je popularni židovski hit Hava nagillah prvi puta snimljen na macesu (židovski mlinci) još prije 3000 godina ali da nisu imali čime to slušati pa se "snimka" negdje izgubila...u nečijem želucu valjda. Ja se recimo itekako bunim na Židove jer samo su oni u stanju organizirati bogati koktel sa sendvičima i ukusnim kolačima kojih je prepun stol, a na zidu iznad stola staviti natpis: "5 kuna slano, 5 kuna slatko". Jer kada je kojim slučajem židovski koktel - ajmo reći - besplatan, onda to izgleda ovako: litra Happy day-a uredno raspoređena u 24 čaše i vrećica Bobi štapića raspoređena u otprilike desetak čaša, strateški raspoređenih po stolićima u sobi od nekih 60 m2. Da, da, sve se to može doživjeti u zagrebačkoj židovskoj općini. A najveća uvreda za tamošnje "šalomare" je kada im kažeš da im se rabin zove Koktel Din-Don. Neke iritiraju i one njihove crne kapice. Mene baš i ne. Podsjećaju me na "šiptarice" samo što nisu bijele već crne. Bijelu "šiptaricu" tijekom zime nosi i Determined dissenter ali o tome drugom prilikom, otišao sam predaleko od teme :-) Velika mi je želja da se Hićo reinkarnira i da njegova ekipa s onim Heklerima iz prethodnog posta pomogne Muslićima da se njihovi problemi riješe jednom zauvijek. |
25.07.2006., utorak
NE BI NIPOŠTO!
 Najprije....ipak sam sišao s gra....hm....sa Sljemena. Glupo mi je da me noću žderu komarci. U krevetu je ljepše spavati. To znači da je i sivi Applause iz prethodnog posta opet pred kućom.Danas je bio zadnji dan mog rada u ovome mjesecu. Napunio sam 168 radnih sati. Prekovremeni se u mojoj firmi ne dozvoljavaju (barem ne za nas šljakere) i shodno tome - ne isplaćuju. Mi smo na poslu podijeljeni po ekipama. U normalnim neljetnim uvjetima dnevno u dvije smjene radi cca 11-12 ekipa. Zgodno je u ovim ljetnim tjednima gledati naš plan rada. Na početku mjeseca bilo nas je 7 ekipa....pa 6.....pa 5....danas kad sam ja završio sa dozvoljenim izrabljivanjem bile su 4 ekipe, a do kraja mjeseca predviđaju se samo 3. A posla pa skoro 70% kao u neljetnim mjesecima. Elem, mislim da ću do 31.07. isključiti službeni mobitel. Eventualno ću se navedenog nadnevka javiti da čujem što i gdje radim sutradan. Naime, znam da će za mnom sigurno biti raspisana međunarodna tjeralica koju će putem Interpola izdati naša planska služba, ali već sam se ja pripremio. Na svom pametnom telefonu blokirao sam sve moguće brojeve čije prve tri znamenke označavaju grupu koje pripada poduzeću u kojem ja radim kao bijelo roblje. Tkogod da me zove iz firme, naletjet će na znak zauzeća. Idemo dalje....službeni mobitel - kako već napomenuh - isključen. Ostaje samo broj privatnog mobitela kojeg su neki u firmi ipak uspjeli saznati zahvaljujući guzoliscima i šefoljupcima koji na račun takovijeh informacijah dobivaju "bodove". Enivej, takvima spremam nekoliko zamki. Prvo, za njih sam u Dubrovniku pa ako žele da dođem raditi (zabadava, kako oni to misle) neka mi lijepo pošalju avionsku kartu i no problem. Ako to slučajno prođe, u što debelo sumnjam, postavit ću kao uvjet da me u zračnoj luci na izlazu čeka dostavljač iz "Čingaća" sa netom pečenom velikom porcijom ćevapa s kajmakom. Ako i to prođe, u što jako debelo sumnjam, reći ću da sam se prije ćevapa najeo nekakve čudne hrane u avionu i da je ta hrana u sprezi sa pojedenim Čingać čevapima u mom želucu napravila dar-mar i da sam fasovao Salmonelu od koje pršćem iz sve 4 rupe gore nego ekipa iz Jackass-a. Ma kompliciram. Jednostavno NEĆU RADITI ZABADAVA!!! Za ovu svoju firmu NE BI NIPOŠTO!!! I točka. Idem tamo gdje je sve po moooooom :-) P.S.: S druge strane razmišljam da bi plansku službu u mojoj firmi trebalo malo prekinuti....rafalom po pola. Ima tko za prodati Hekler? |
BI - NE BI
 Taman kad sam se ponadao da će danas malo pasti kiša, kad ono - ništa. Nekako se naoblačilo, počeo puhati vjetar, a ja trk do klime, isključim i otvorim sve prozore i vrata da mi propuše stan. I što je najvažnije - cijelo vrijeme grmi. Mislim si: sad će....kad ono nakon nekih pola sata - SUNCE! Trk opet zatvarati prozore i vrata i klima na "unbeliveable speed". Nije prošlo sat vremena, opet se naoblačilo. Opet ja....da ne duljim (nema smisla). Kad nakon opet pola sata - F****N´ SUNCE! I opet zatvaraj i klima. Došlo mi je da ispalim koju termonuklearnu u zrak koja bi negdje iznad Atlantika spržila sve moguće ozone i natjerala sve moguće struje da promijene smjerove te da se ova svinjarija iznad nas totalno zaledi (vidi film "Dan poslije sutra") pa da se konačno sve rashladi na nekakvih -100 kak treba i biti :-)Imam samo jedan problem: nemam ni jednu termonuklearnu. Šteta. No, uključim Radio Sljeme i čujem da je u gradu +32, a da se na Sljemenu spustilo na +18 jer se ispadala kiša. Trk u auto i na Sljeme. I fakat: +18. Još sam ja došao u kratkim hlačama i baš je super ugodno. I kako imate prilike vidjeti, uzeo sam laptop i pišem ove retke. Luzeriiii!!! Vi dolje u rupčagiiii! J**** te se! Meni je supeeer! Ne bi sad mijenjao nikakav bazen za ovo sjedenje na terasi, litru ledenog čaja iz jučerašnjeg posta i pogled na Zagorje. Možda ostanem ovdje spavati. Ako pronađete sivi Applause i čovjeka unutra koji spava na prednjem spuštenom sicu, ne dirajte ga. Naoružan je i puca bez opomene ako ga se probudi. Tchaos! |
24.07.2006., ponedjeljak
ZA POČETAK.....
 Jeste li primijetili kako se u ovim ljetnim danima kada vladaju nepodnošljive vrućine događa jedna čudna pojava? Niste? Pa eto, da vam skrenem pozornost. Zagrebom voze tramvaji koji su klimatizirani i oni koji to nisu. Zagrebom također voze klimatizirani autobusi i oni koji to nisu. Krenem ja tako na posao oko 7 sati i uđem u jedan od tih klimatiziranih tramvaja, a u tramvaju - gužva za ubit se. Nema živog mjesta za sjesti! I tko sjedi? Sami penzići. Sjede i gledaju kroz prozor. Voze se....halo....ONI SE SAMO I JEDINO VOZE!!! I to zabadava jer većina njih ne treba platiti kartu budući da imaju više od 65 godina. I sad mi koji se vozimo na posao s Črnomerca u Dubravu na primjer, cijelo vrijeme moramo stajati. Zašto? Zato što se nitko od njih ni ne pomakne za cijelo vrijeme vožnje. Nemojte mi samo reći kako je pusta slučajnost da 40 penzića u istom tramvaju uđe na prve 4 stanice od Črnomerca i svi se zajedno voze baš do Dubrave ili nedajBože - Dubca. Tamo neki i izađu a neki ostanu u tramvaju i voze se istim putem natrag.Penziće ćete međutim rijetko vidjeti: 1. u neklimatiziranim tramvajima 2. nedjeljom, kada se klimatizirani tramvaji uglavnom "odmaraju"....od penzića. Zamislite kako je čovjeku koji petnaestak stanica treba stajati dok neki stari kljakavac vampir sjedi pored njega, bulji u izloge trgovina i veselo žvače gebis u čvaljama. Ima i onih koji se kulturno uzdižu čitajući novine, po pet-šest puta isti članak kako bi ga bolje ili uopće shvatili. Ima i onih drugih koji su na dugo putovanje u ništa ponijeli ledeni čaj i kifle, pa dok se klimatizirano voze, mogu ponešto i prezalogajiti ostavljajući za sobom - naravno - hrpu nedefinirane sline i mrvica, a gdjegdje i pokoju praznu PVC bocu. Mislim da ću o ovome posljednjem obavijestiti slavnog Roma Hamdiju kako bi još jednom postao milijunaš. Jednostavno, prošeće po klimatiziranim tramvajima, skupi 2.000.000 boca, odnese u Konzum ili Getro i eto milijuna. Ipak neka korist od tih penzića. Oni ionako ne znaju što je to PVC. Neki od njih ne znaju ni što je to WC jer se baš jučer jedan u tramvaju ispišao kroz hlače na sjedalo tako da je zasmrdjelo cijelom dužinom vozila. Ne bi on ni slučajno kupio pelenu za inkontinenciju...a neeeee! On radije kupi ledeni čaj i ode se voziti klimatiziranim tramvajem, pa kad se ispiša ko krava, onda ta ista klima razornom snagom pronese glase o njegovom uriniranju svim putnicima ponaosob u nozdrve. Kako prekrasan početak vrućeg ljetnog dana. Eto, vjerojatno vam je sada jasno zašto penzići ne kupuju klima-uređaje za stanove. Već su ih ranije kupili. Što nije jasno? Pa zar na displayima u novim tramvajima ne piše: "Ovaj tramvaj financirali su građani grada Zagreba" (???) |
